„U službena vozila saobraćajne
policije marke „Fiat punto“, sa unutrašnje strane vetrobranskog stakla
ugrađena je kamera koja neprestano snima ispred vozila, a vođe patrola
na opasaču imaju uređaj za audio snimanje, a na reveru košulje mikrofon,
što uključuju prilikom konverzacije sa licem koje se kontroliše, te se
na ovaj način snimaju i lica koja su izvršila prekršaj ili krivično
delo, ali i lica koja se samo rutinski kontrolišu, sva lica koja su u
kadru kamere i sa kojima se vodi razgovor.“
Navedeno pored ostalog piše u prijavi koju je Povereniku za
(informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti dostavio
Sindikat srpske policije. Uz prijavu dostavljena je i kopija akta MUP,
Uprave saobraćajne policije pod nazivom „Objašnjenje o policijskoj
kontroli upotrebom audio i video nadzora u vozilima saobraćajne
policije“ .
U „Objašnjenju“ pored ostalog stoji da za snimanje intervencije
policijskih službenika, odnosno za otkrivanje i dokumentovanje prekršaja
i krivičnih dela, policija koristi uređaje i opremu za audio i video
snimanje - AVI nadzor.
Stoji i to da se vozilo opremljeno ovim
nadzorom koristi za snimanje intervencije policijskih službenika u
pokretu, kretanjem iza kontrolisanog vozila na udaljenosti od tri do pet
metara, te da se AVI nadzor koristi i za snimanje intervencija
policijskih službenika u stacionarnoj kontroli saobraćaja. Opet sa
udaljenosti od tri do pet metara od mesta postupanja. I jedno i drugo
„zbog nemogućnosti zumiranja na većim udaljenostima, zbog gubitka
oštrine snimka“.
Ne mora čovek da bude stručnjak za saobraćaj da
bi mu pažnju privuklo ovih „tri do pet metara“. Prosto, poštovanje ovog
„naloga“ iz objašnjenja zapravo je direktno ugrožavanje bezbednosti
saobraćaja. Ilustracije radi, i na samoj internet prezentaciji MUP,
Uprava saobraćajne policije, u delu menija „Preventiva“, na stranici http://prezentacije.mup.gov.rs/usp/Preventiva/Brzina.html, nalazi se tabela, u kojoj se između ostalog navodi da je zaustavni put pri brzini od 50 km/h,što
je maksimalna dozvoljena brzina u naseljenom mestu, 29 metara po suvom,
a 45 metara po mokrom kolovozu. A u tekstualnom delu se između ostalog
navodi nedržanje bezbednog odstojanja između vozila, kao jedan od najčešćih uzroka saobraćajnih nezgoda.
Ovo,
i niz drugih elemenata „Objašnjenja“ upućuje na zaključak o pravoj
svrsi AVI nadzora. Po svemu sudeći, dakle, nije reč o kontroli
saobraćaja već o kontroli kontrolora, prvenstveni predmet video nadzora
je sama saobraćajna policija.
Iza ovog „projekta“ (koji je
koštao oko 1,5 miliona evra iz Nacionalnog investicionog plana) mogu
stajati dobre, legitimne ideje – suzbijanje korupcije, sprečavanje
toture i sl. Ali, nikako ne može biti dobro i legitimno da se takve
ideje pokušavaju realizovati na neustavan i nezakonit način.
Ustav
Srbije nalaže da se obrada podataka o ličnosti „uređuje zakonom“.
Obrada o kojoj govorimo nije uređena nijednim zakonom. Snimanje
neodređenog broja policijskih službenika (ali i građana, učesnika u
saobraćaju) vrši se bez zakonskog ovlašćenja i zakonom utvrđene svrhe
odnosno bez odgovarajuće naredbe suda. Zbog toga je Poverenik, po
sprovedenom postupku nadzora, MUP-u uputio odgovarajuće upozorenje i
zatražio da ga u roku od 15 dana obaveste o merama i aktivnostima koje
će preduzeti radi dovođenja ovakvog postupanja u sklad sa Ustavom i
zakonom.
Moramo sačekati da vidimo kakav će odgovor biti. U
svakom sluačaju eventualno pozivanje na „dobru praksu“ zemalja EU i SAD
samo po sebi ne može biti dovoljno. Uostalom, u tim zemljama ta pitanja
se regulišu zakonom (što je i sam MUP svojevremeno naveo u prijavi
projekta Nacionalnom investicionom planu). Kao ilustraciju možda vredi
pomenuti „slučaj“ pitsburške policije, koja je bez zakonskog ovlašćenja i
dozvole svojevremeno nabavila i instalirala kamere za policajce na
motociklima a morala da suspenduje njihovu primenu do odgovarajućeg
zakonskog regulisanja i pribavljanje potrebnih dozvola http://triblive.com/news/allegheny/4314179-74/police-cameras-officers#axzz2njv35trh .
A
ovaj naš „slučaj“ je još jedan u nizu koji „govori“ da je nužno učiniti
nespornim da ni dobre namere ne mogu isključiti potrebu donošenja i
poštovanja zakona i odgovarajućih procedura za uvođenje audio i video
nadzora.